Skice iz Europe / Robert Tili

Autor Robert Tili

"Sjećanje me je slijedilo u stopu, kao mali, vjerni pas"
(Philippe Soupault: WEST-WEGO)

bilo je to ranih 8

10

ih, kada 8

e, kao ni dosade, nigdje na vidiku nije bilo

& kada bijah mnogo stariji

stari, dobri & mrtvi slavkić matković

(mrtvi su nac

i

ja najdrevn

i

ja) i ja

odaslati smo u sarajevsku kotlinu

(ma š

to to

značilo)

kao predstavnici vojvodine (ma š

to to

imalo značiti)

češki geodet eugen graftweier stvorio se iz pljesniva sarajevska uzduha

kao wolland iz predvečerja postrevolucionarne moskve sred

subotice 7

10

ih: graftweier, čiji je predak gradio ćupriju na drini (hodio po i

100

j, i

100 tako)

na kolodvoru, pred slavkom, & odvukao ga u poetsku & slikarsku legendu-

slavko je tek tisuću

990

& četvrte, decenij nakon toga, skužio da je mrtav (& on & graftweier)

(kuda l

i i

du svi ti samotni ljudi? iz

gleda na i

100

mje

100: svi su mrtvi za

JEDNO )

svi učesnici tih davnih sarajevskih dana poezije

smješteni s

u u

hotel EUROPA

svi bijasmo u europi

sred srijede baš -čaršije

uvaljen u ljuljaške u pre

ss -s

redišt

u u

podrumu, atomsku skloništu hotela (europe),

ugledah zelene hlače madjarskog pjesnika, orsovai emila,

kome sam imao biti prevodilac

preko miljacke & na srpskohrvatsku lingvističku st

ranu poetske & proz(aič)ne konverzacije

pantalone, koje su na blisku odstojanju pratile pozamašan 100

mak, pokazatelj kadareva ispravna puta u meku varijantu komunizma,

ružičastoo

d ideala , rujna vina & rosaceae

lice , žuta putna torba puna balkanskih buvljaka & rješenje

o postavljenju za rukovodioca

hotela "hungaria" u budimpešti, o

svijetla

li li

lave noći sarajeva & obraz domovine

na mjest

u u

morstva ferdinandova

na mjestu 100

pa gavrila principa

slavko matković pustio je mozak

(na pašu &) niz miljack

u, u

z bem

bašu

u podrum ("MOZAK" bješe naslov projekta koji je činio rukopis zajedničkog romana

uobličen u papirnati parobrod)

u, u u

nderground

u (a nomen est omen)

europe, u sobi za vešera

j j

e samovao & ludovao taj pjesnik, hrvat iz boke podrijetlom,

što je govorio: "hranim se fosforom i željezom!"

& dodavao : "a bljujem olovo"

hranio se vojničkim konzervama

na kojima je pisalo

da potječu iz korejska rata & da su punjene u američkoj vrhovnoj

intendantskoj komandi &

mislio sam da misli

na riječi koje će olovni štampački strojevi

oblikovati u stranice pjesama- decenij kasnije sve se pokazalo drugačiji

m, m

ada mislim da je & on mislio na riječi, a ne na kuršume

direktor manifestacije bio je takodjer crnogorskog podrijetla,

muslimanskog imena & prezimena, jevrejski raskošne brade

& upoznao nas je s ostalima

ruski predstavnik objavio je netom prvu zbirku pjesama

imao je preko 43 proljeća, koliko ja imam dok ovo pišem,

nikada nije pio & stalno su ga u stopu pratila dvojica šutljivih ljudi

s očima kao u silovana bakalara,

uporno, kao sjećanje, kao mali, vjerni pas, a ta prva zbir

ka, ka

o kakvo debelo, 40

trogodišnje (s)trpljenje, bila je ugojena kao sam rat

& mir

prevodilac mu je bio srpski pjesnik, nenad grujičić,

koji je, po savjetu jovana zivlaka, doma, u novomu sadu,

svake večeri, za objedom, uvježbavao imitiranje kasnog

mutnog pogleda jektičavog branka radičevića na umoru,

pripremajući se za odgovorn

u u

logu kalifa umje

100

kalifa & direktora brankovih pjesničkih susreta na stražilovu

i i

rišku vijencu

& zorno me zapitkivao jesam li sasma siguran

da nijesam židov, kada već srbi

n n

e mogu biti

razočaran mojim odgovorima, uvijek istim, jedne je večeri objavio

kako danas kći ruskog poete ima rođendan, 8

naesti & ruski je poeta otvorio crni kufer, iz njega izvukao

politrenjak 100

ljičnaje & strusio ga iz jedno

g g

utljaja, kratkog kao orgazam pod sibirskim suncem, a

onda izvadio tri flaše jim-beam

-a, urolane u stare brojeve moskovske pravde & tutnuo po jednu

svakomu od nas u krilo- kada se grujičić ponudio da

ga povede u šetnju, da se istrijezni, dvojica šutljivaca su na tečnom,

srpskohrvatskom kazali "hvala lijepa, odavde mi preuzimamo" &

izgegali se u sarajevsko popo

dne, tisuću

9

100

osamdeset & neke, skupa s pjesnikom, praznom torbom &

prvom objavljenom zbirkom, pretilom poput zločina

& kazne

& u klubu međunarodna prijateljstva,

u u

lici jevrejskoj, slavko & ja smo

imali prosvjednu večer posvećenu vizualnoj poeziji, prevođenju

& djelu pokojnog lajosa kassaka & demonstrirali prepjevavanje

jedne njegove vizualije, koja je glasil

a: "a

na, ančice, bog se propeo & jeca nad vodama" & sjećam se,

u burnoj raspri koja je potom izbila, pokojni eugen weber, jevrejski

glumac & prevodilac k urana, kazao je

"eh, kako je euforiča

n n

aš mladi prijatelj, teeli", što na madjarskom znači zimski

,mada ja mislim da je on vrlo dobro čuo kako se glasa moje prezime

tili, do

vraga, tili

& bila je tu & lela, iz skopja, mada ništa nije bilo & ništa nije bilo,

premda je slavko napustio sobu, kada je lela ušla & ništa nije bilo

jer je stanka ostala u titogradu, a potom se vrnula u rodni čakovec

& ništa nije bilo (križ mu jebem pusti!)

a slavka je u diskote

Q

poveo jedan hrvatski pjesni

k, k

ojemu se imena ne mogu sjetiti, koji je sličio blaziranoj grimasi

enesa kiševića u završnim sekvencama "štefice cvek u raljama života" &

koji je imao prezime slično luku paljetku, ali nije bio nijedan od

pomenutih, jer mi je izričito podvukao kako tu dvojicu istinski mrzi, za

razliku od ini

h h

rvatskih spisatelja, koje ne može da smisli, sa sve hanibalom lucićem &

cesarecom & cesariće

m, m

ada to uopće ne isključuje mogućnost da je bio paljetak ili kišević

ili paljetak & kišević, skupa

("samo zahvaljujući tomu što u komisiji

koja je odlučivala o nagradi nije sjedio nijedan irac, dobio sam

ovo priznanje", rekao je irski pjesnik yeats, dobivši nobelovu nagradu)

elem, prvog dana susreta, hrvatski je poeta nalikovao kakvom

nedorečenom beat-

kongašu iz greenwitch village-a, s tom rijetkom jarećom bradicom, no

kako su dani proticali, a on ljuštio badelo

v v

injak sve notornije, stao je da se puni u licu & kada je pokupio slavka, te noći,

glava mu je nalikovala bremenitoj lubenici- na taj facijalni puni Mjesec, natakao

je kaubojski statson-šešir:

"idemo zrihtati te jebene posunećene ljubitelje Bijela Puceta, slavek!"

bugarski pjesnik bio je sav u bijelom

rumunjska minijaturna cigančica također

bila je to ljubav na prvi pogled

držeći se za ruke, ušetali s

u u

prvu pravoslavnu crkvu & vjenčali se: on ogroman, ridj kao krvavi

izbljuvak irskog pivopije, ona sitna & garava kao savjest čovječanstva

nalikovali su riveru & friedi calo

njegova poezija bila je minimalistična & asketska

njena orkanska, golema & slobodna, duga stiha

nalikovali su ifigeniji zagoričnik & aulidi

& tauridi (današnju cream

u) & svemu što vam, uostalom, pad

ne na

um

objašnjavao sam radivoju stanivuku da ja ne pišem stihove, već

stvaram projekte

& kada sam se jedne noći, pijan, teturao iz hotelska bara

pitao me je u liftu: "je li to novi projekat?"

trebao sa

m m

u reći kako sam uprskao projekat oponašanja starog, dobrog

& mrtvog dylana thomasa ("32 double scotch! this is some kind of welsh

damn record, isn t it?"), ali kako smo u europi, a ne hotelu chelsea

u new yorku...no, od svega mu ništa nisam rekao, a on je ubrz

o o

tišao u pariz, i pošto je tamo, pišući emigrantsku prozu , malne crka

o o

d gladi, vjerojatno je shvatio cio beat

projektiranja umjetnosti

slično je prošao & slavko s emilom, objašnjavajući mu beat

konceptualizma, s tom razlikom da je madjarski stihoklepac

stalno zapitkivao: "je li to, kod vas, jugoslavena, običaj?"

& na potvrdan bi odgovor činio sve što se od njega tražilo,

uključujući & razumijevanje: "ez sokas nallatok?"

"igen" & onda

je, je

dno

m, m

aliganski uobičajenom & dobrohotnom zgodom, slavko

rekao :"nallunk szokas a szopas" & dakako, za

tilly čas

je emil orsovai, budući šef hotela hungaria četvoronoške

iskazivao na matkoviću svo

je je

zičke & ine lingualne sposobnosti: "mikrofon je vaš" odmah sam se trudio

da s madjarskog prevedem & krstim ovu novu igru

koja j

e e

mila učinila još manje strancem

u sarajevu, ranih 8

10

ih, u kotlini, sred baš-čaršije, u okruženju

zamamnih mirisa sugan-dolme, u hotelu

EUROPA

sinan gudžević pitao me je za stanku & ja

sam joj u mislima jebao sve svece ("kurvo nijedna, prodana dušo")

a potom je, između arhajskih stihova pozivao na povratak

iskonu, antici, pravim vrijednostima

slavko & ja, obilježeni usudom panonske sklonosti suicidalnosti,

depresiji, kult

u Smrti & kisela kočijaška vina

odvraćali smo mu ravnodušnim: "apage, satana"

sinan je zazivao u brda, a

mi smo ga slali u majčinu

prirodno gravitirajući k nizini, nizij

i i i

noj ravnici & ravnini

u ja

mama

,dolinama, ukopima, kotlinama

i i

nim tije(le)snim rupama ovoga sirotog, umornog & samotnog svijeta

što pjesnikuje u europi

do ranih devedesetih imala je proći decenija

a na vrhovima brda uokolo sarajeva

kao & na svim vrhovima planina, od gore ide, ponad troje,

do trebevića, 100

jali su glasnici & pastiri & glasno slušali

moj savjet s (o)kraj(k)a pjesme "33 ljeta nedaća & ružni ružin vijenac":

"go tell it on the mountain"

no, na koncu trodnevna & dvoipolnoćna družen

ja, ne zaori se ta pjesma-

golema američanka cynthia mcdonald što mi je satima pojašnjavala svoj

poetski cred

o, o

ličen

u u

fanju da se stihom dosegne vizualna saobraćajnost mondrian

ovih slika,

izgegala se za govornicu

& premda je u oficijelnu bookletu manifestacije naznačila da se

u mirnodopsko vrijeme, kad rime & parabole spavaju, a muze imaju

poštedu, bavi pjevanjem u operi, nasmijao sam se kada je

vječno ukiseljena lica, fatalističnim glasom čovjeka koji

od početka do kraja života strojevim koračajima gaca kroz

radne & ine ratne po

BEDE

,ruski poeta s početka ove skaske uzdahnuo:" sad još samo fali da zapjeva"

("u irskoj se nikada ne desi ono što treba da se desi" kaže jedna irska poslovica)

a ova se priča & pjesma eja

cool

ira s

pjesmom "summertime" ire

& georga gershwina

koju je sisata & guzata američka operska diva & očajan pjesnik

arlaukala u podnožju trebevića, davne 1980

& neke, u ljeto, po sred srijede baš-čaršije, u srcu

umorne, star

e e

urope, u koju sirota, stara Ameri(čan)ka, htjela, ne htjela,

spada, koliko & spada

la sva ruska, crnogorska, hrvatska, srpska, vojvođanska, bugarska, rumunjska, ma(đarska

&) kedonska

i i

na irska samotna čeljad

s ovih & onih

drugih "ovih" plani

na, na

koje ih je (t)ko (zna t

k

o) o

daslao

da (na) jave blagovijesti

o transformaciji radnog vremena u

ratno

Iz knjige Sabranih pesama R. Tilija, za koju traži izdavača.